Elvir Baljic - Možda se kao trener vratim u Madrid

U osamnaestoj je godini bio na «ratnoj» turneji sa Sarajevom, a u 25-toj je bio najveća zvijezda i najatraktivniji igrač turske lige, a godinu dana kasnije postavio je nogometni rekord, kada je za tridesetak miliona dolara prešao u madriski Real. Njegov je rekord kasnije je oborio Nikolas Anjelka, Baljićev saigrač iz perioda kada su zajedno igrali u Realu. Baljić je fudbalski penzioner, karijeru je okončao sa 33 godine. Posljednje je utakmice odigrao za Istanbulspor, klub iz «predgrađa» Istanbula.

Čime se danas bavite?

- Nisam u klasičnom smislu penzioner. Naprotiv, dan mi je ispunjen onim što me zadovoljava. Trenutno se spreman za trenersku profi licencu, koju ću nadam se dobiti u aprilu. U mojoj generaciji su Piplica, Varešanović, Repuh, Akrapović, Valentić...

Dakle, odlučili ste se za klupu?

- Jesam, jer sam shvatio da je to prirodno nakon, nisam neskroman ako kažem, bogate karijere. Prošao sam puno klubova, promjenio mnogo trenera, upoznao razne mentalitete ljudi, stekao neko iskustvo.

Kojeg bi ste trenera izdvojili s kojim ste radili u svojoj igračkoj karijeri?

- Puno me trenera vodili i svako me sam na neki način zahvalan, od Starovlaha u Želji, Muzurovića u Sarajevu, do Safeta Sušića, koji me vodio u Konjasporu. Naravno, važno mjesto pripada Nedžadu Bijediću, koji mi je puno pomogao kada sam igrao u Bursi, zatim Gordonu, Levu, pa Tošaku...

Kako bi ste opisali Safeta Sušića?

- Pape je bio veliki igrač, moj ljubimac. Sjajan je čovjek, bit će i veliki trener. Volio bih da Safet bude naš najuspješniji selektor. Malo je ljudi poput njega, ima blagu narav, igrači su ga cijenili gdje god je radio. On u Turskoj uživa veliki rejting. Vjerujem da će napraviti dobar rezultat i sjajnu atmosferu u reprezentaciji...

Vidite li možda sebe u Sušićevom štabu?

- Ne vidim se sada, jer ima iskusnijih trenera, ali bih volio jednog dana raditi sa njim. Kada sam rastao maštao sam da jednog dana vidim Sušića izbliza, a onda sam imao tu sreću da me trenira. Safetu treba podrška, uspjeh neće izostati.

Kao trener da bi ste dobili profi licencu, morate na stažiranje u neki veći klub. Hoće li to biti Fenerbahče, Galatasaraj, ili moža Real?

- Kako živim u Istanmbulu, logično je da odem u Fener, u kojem sam ostavio dobar utisak, imam odlične relacije sa predsjednikom kluba. Nije nemoguće da se vratim u Madrid, ali kao mlad trener, kao neko ko tek stiče iskustva.

Imate li neke kontakte sa ljudima iz Reala?

- Nisam imao skoro nikakvih sve do prije koji mjesec, kada je Španija igrala u Zenici. Tada sam bio na školovanju i sa prof. Harisom Jaganjcem sam otišao u hotel gdje je bila španska reprezentacija. Dok sam išao, razmišljao sam hoće li me se Del Boske sjetiti, Kasiljas... Iznenadio sam se, skoro pao sa nogu, načinom kako su me dočekali. Del Boske i Kasiljas su me izljubili, a potom se pridružio i Jero. Popili smo piće, pričali o svemu. Moram priznati da sam bio dirnut pažnjom. Ipak, puno se toga promjenilo, prodefiliralo je dosta ljudi, a ja sam igrao nepune dvije godine u Realu.

Sa kim ste se najviše družili iz vremena dok ste nosili Realov dres?

- Sa Anjelkom sam bio najbolji. Upoznao sam svu njegovu raju, rodbinu. Bio sam iznenađen jednostavnošću Realovih igrača. Prije nego što sam došao, mislio sam da su vanzemaljci, a ustvari vrlo su jednostavni. Družio sam se i sa Zidanom. On mi je još tada rekao kada će se oprostiti od fudbala.

Za čim najviše žalite u karijeri?

- Što sa reprezentacijom nisam otišao na Evropsko ili Svjetsko prvenstvo. Bilo je prilika, ali nismo imali sreće. Bilo mi je teško što u «majstorici» protiv Danske na Koševu nisam počeo utakmicu, iako mi je trener Slišković objasnio zašto ne počinjem. Žalim i što nikad nisam igrao veliki derbi sa Barcelonom. Bio sam u vrhunskoj formi, nakon četiri gola Estoniji, vratio sam se u Madrid i trening prije derbija sa Barsom stradali su ligamenti.

Gdje ćete početi trenersku karijeru?

- Neću birati klubove, a kako sada stvari stoje, počet ću u Turskoj. Rado bih vodio Želju ili Sarajevo - izjavio je za «San» Elvir Baljić, igrač koji je slavu stekao igrajući za Fenerbahče i Galatasaraj, jedini bh. as koji je igrao za Real, koji je u najtežim godinama igrao za «Ljiljane».

S.Sinanović

Istambulska gužva

- Živim na relaciji Istambul i Sarajevo. Moram priznati da me Sarajevo sve više privlači. Teško podnosim gužvu na ulicama Istambula. Nije nemoguće da se uskoro i defnitivno preselim u Sarajevu - oktriva Baljić.

Dino je napisao odlične pjesme

Baljić je jedan od rijetkih na nogometnoj sceni u svijetu koji je snimio CD.

- Snimao sam ga za svoju dušu, jer sam kao mali maštao da pjevam. Pjevao sam po kafanama i trenirao, sve dok me trener Starovlah nije odveo iz restorana. Divio sam se Isoviću, Bešliću, Džinoviću... Nisam napravio CD da bih zaradio, već da sebi ispunim želju. Dino Muharemović je napravio odlične pjesme, ali su drugi zakazali - kaže Elvir.

Bend u Saudijskoj Arabiji

- Boraveći na turneji sa Sarajevom, bio sam na Hadžu, pa mi je ostala želja da jednog dana odem na Hadž. Okrenuo sam se vjeri, ali ne u onom radikalnom smislu. Ne pijem, živim porodičnim životom i sada sam jako sretan. Kada smo bili na turneji, daleko od kuće, od svojih najdražih, ja sam pjevao našim domaćinima. Kad god se ukazala prilika, predsjednik Granov bi rekao; Balja, uzmi harmoniku. Imali smo svoj mali bend, Behlulović je svirao gitaru, ja sam pjevao. Mi se uživimo u našim patriotskim pjesmama, u sevdalinkama, a našim domaćinima ništa nije jasno. Bili su to nezaboravni dani - kaže Baljić.